Čarolija osječkog Orašara

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku održana je 26. studenoga premijera baleta Orašar Petra Iljiča Čajkovskog. Zacijelo najomiljeniji baletni naslov, koji u božićno vrijeme zaživi diljem svijeta, postavljen je na osječkoj pozornici drugi put, i to nakon što je studenome 2013. osječka publika uživala u izvornoj koreografiji Waczlawa Orlykowskog, koju je na osječku pozornicu tada prenio baletni umjetnik i koreograf Dinko Bogdanić. Ovogodišnji novi Orašar u redateljskoj je i koreografskoj viziji u cijelosti ostvarenje Dinka Bogdanića, a njegov je suradnik u redateljskom i koreografskom osmišljavanju bio osječki baletni umjetnik Vuk Ognjenović.

Ansambl predstave / Snimio Kristijan Cimer

Trebalo je te večeri biti u lijepom, nakon mnogih nedaća obnovljenu osječkom kazalištu. Uzbuđenje je snažno vibriralo u zraku. Nedvojbeno su gradom već danima kolale glasine o baletnom projektu koji je okupio više od stotinu izvođača, plesačica i plesača, kao i orkestralnih glazbenika. Jer ovakvu baletnu predstavu Osijek zacijelo još nije imao. Neka moju tvrdnju opovrgne netko tko se bolje razumije u događanja u jednom od najstarijih nacionalnih kazališta u Hrvatskoj, a koje nema stalnog baletnog ansambla, poput primjerice Zagreba, Splita ili Rijeke, već svojim građanima od davnog 31. prosinca 1866, kada je otvorena za kazalište projektirana zgrada, nudi dramske, operne, operetne i mjuzikl-naslove.

Uzbuđenje je raslo od uvertire, dolaska prvih likova, preko svake nove slike i plesnog nastupa, da bi na kraju kulminiralo u burnim ovacijama. Za takav su uspjeh zaslužni svi uključeni u izvedbu, ali pođimo redom.

Dinko Bogdanić poznaje Orašara, bez pretjerivanja, bolje nego itko drugi u Hrvatskoj (možda i šire, ali ostanimo skromni). A Dinko Bogdanić je i baletni majstor, vizionar te vrhunski redatelj i koreograf, koji zna i uspijeva okupiti izvođače za baletne majstorije. U Osijeku su mu na raspolaganju bile učenice Glazbene škole Franje Kuhača, smjer klasični balet i smjer suvremeni ples, te polaznici Baletnog studija HNK-a, nekoliko osječkih školovanih baletana na čelu s Vukom Ognjenovićem i djeca potrebna za mišiće. Ostali protagonisti, nekoliko profesionalnih balerina i baletana, stiglo je iz austrijskog grada St. Pöltena, članovi Eurobaleta s kojim HNK u Osijeku kontinuirano surađuje, a pozvana je i gostujuća solistica Eva Karpilovska, prvakinja baleta HNK-a Split. Pripremiti tako kompleksne i zahtjevne baletne prizore, solističke bravure, grupne akrobacije i do tančina uigrane ansambl-scene može samo netko tko ima strpljenje i dovoljno mašte za osmišljavanje detalja u ostvarivanju bogatog mozaika plesnog događanja. Upravo u tome ogleda se majstorstvo Dinka Bogdanića, potpomognuta ljubavi prema baletu i nezaustavljivim entuzijazmom osječkoga baletnog umjetnika Vuka Ognjenovića.

Iz slike u sliku priče o badnjoj večeri, djevojčici Klari i njezinu snu s bajkovitim likovima Kolombine, Harlekina i Vojnika, pa samog Orašara, te Vile šećera, Turskog meda, Kineskog čaja, Švicarskih bombona pralina, Arapske kave, Ukrajinske marmelade, sa svim sobaricama, dječacima, djevojčicama i hrpom miševa i štakora, isplesana je bajka nošena lijepom glazbom Čajkovskog, koja je skladno dopirala iz orkestra vođena iskusnom rukom kućnog dirigenta Filipa Pavišića.

Lik Orašara, uz još nekoliko drugih likova, ostvaruje Vuk Ognjenović, baletan sigurnih skokova i plemenitih pokreta, dok je Eva Karpilovska utjelovila lik Klare plesom vrhunske profesionalnosti.

Nije moguće svakomu odati priznanje, ali je za budućnost moguće nabrojiti barem neke protagoniste koji predstavom HNK-a u Osijeku priskrbljuju epitet baletnog kazališta. Kiana Ljubojević, Gordan Marijanović, Sara Epifany Erceg, Rafael Moura, Laura Špindel, Helena Horvat, Lucija Horvat, Vanja Dušić, Neven-Lucian Davidović, Danijel Novoselec, Valentin Domsa, Rafael Moura, Aoi Igucchi, Danijel Novoselec, Marko Babić, Anja Bašnec, Dora Luketić….a sudjelovao je i Mini miš Oleg Ognjenović, ne samo Vukov sin nego i unuk glumca u mirovini Mile Ognjenovića, treća generacija koja se kreće pozornicom osječkog HNK-a, jer „život je pozornica“, zar ne?

Baletnom predstavom Orašar u HNK-u u Osijeku dočarana je istinska čarolija, ali baletni dometi bili bi vizualno znatno siromašniji bez scenskih rekvizita i neodoljivih kostima. Za taj dio uspjeha zaslužan je scenograf i kostimograf Neven Mihić, dok je oblikovanje svjetla osmislio Tomislav Koiba. Plesne uloge pripremili su baletni majstori Sara Epifany Erceg, Laura V. Farrera i Vuk Ognjenović.

Publika je bila oduševljena, intendantica HNK-a u Osijeku Dražena Vrselja mogla je biti više nego zadovoljna. Ali ipak nedostaje nešto. Ovako uspjelu baletnu predstavu mogao je ostvariti svojom energijom i ugledom koreograf Dinko Bogdanić kao gost, ali koliko bi za budućnost baleta u Osijeku bilo bolje da HNK dobije nekoliko radnih baletnih mjesta? Sada u vrijeme Božića neka ne bude samo simbolika darivanja koju može dočarati kazalište i posebno uspjela baletna predstava. Neka kese razriješe i oni koji njima raspolažu u divnom gradu na Dravi i Osječko-baranjskoj županiji!